|
KA underground
Povodom malog i sramežljivog, ali ipak vrijednog
spomena, buđenja karlovačke underground demo scene, prisjetiti ćemo se bendova koji su ostavili veći utjecaj na lokalnim pozornicama i šire unatrag 7-8
godina.
Karlovačka gitaristička scena bila je oduvijek
jaka, još tamo u kasnijim šezdesetima (pitajte roditelje) djelovala je ovdje sasvim fina hrpica kvalitetnih i priznatih
bendova. No tako daleko u prošlost nećemo ići, već će ovdje koncentracija biti na razdoblje od sredine 90-ih pa
naovamo. Tada je, kao i u svim underground krugovima na svijetu, u Karlovcu vladao hard core, punk, te na trenutke i metal. Scud, Amorphosa i Cleft samo su neki od
bendova, koji su onda bili i pojačani s imenima poput Kontre, Flaster Of Disaster i
N.S.I.B. Većinu tih bendova može se pronaći na legendarnog kazetnoj kompilaciji "This Is
Karlovac, Not L.A.".
No, najvažniji događaj za karlovačku poslijeratnu demo scenu svakako je gitarijada u Hrvatskom
Domu, održana početkom ljeta 1997. Tada se kroz 3 dana na pozornici izredalo 20-ak
bendova, što kvalitetnih što katastrofalnih, no najvažnije je bilo da se pojavila nekakva lokalna scena demo
bendova, a i sam je događaj bio fantastično posjećen ( i medijski popraćen). Komercijalnim rockom tada su vladali Krug; Kontra i Nexus bila su prva punk imena u
gradu, a stjegonoše alternativnog rocka postali su Bach i Panic Radar. Karlovac je tada imao i nekoliko prilično zapaženih i kvalitetnih underground
fanzina, čije je rasparčavanje lagano išlo po cijeloj Hrvatskoj i šire.
Krajem te godine pojavili su se Zeus Faber, prvi hrvatski band tada još medijski apsolutno nepoznatog
nu-metal stila; stila koji će nepunih 5 godina nakon toga zavladati lokalnom
scenom.
Skipina Jiva imala je u nadolazećim godinama nekoliko
uspjeha; miljenici Nomada i lokalnih Placebo nastrojenih teenagerki odsvirali su pristojan broj koncerata i pokupili skroz dobre
kritike. Za razvitak tada prilično nabujale demo scene pomogle su i dvije manje-više uspješne KA
kompilacije, obje u izdanju SKUC-A Braća Radić. Te kompilacije po prvi su puta javnosti predstavile dva mlada post rock benda Vivian Girls i Galax54. Prvi sastav do kraja se nikada nije
razvio, dok su Galax prošle godine izdali prvijenac "Sleepers vs Satellites", a ove godine zaslužili i nominaciju za najbolje Hr debitante na rock nagradama Crni mačak. Iz sličnog
polu-pop miljea nastali su i Time Crew, imali jako dobre najave i medijski pressing, no nakon razočaravajućeg debi albuma gubi im se
trag.
Rock glazbu unazad nekoliko godina predstavljali su samo
ScarSouls, koji su po zadnjim informacijama na pragu kompletiranja svog drugog studijskog
albuma. Pod nekakav rock svrstati bi se mogli i Lou The Udi, no njihova glazba bliža je svadbama i pijančevanju, tako da s nekim urbanim rock izričajem i nemaju previše
veze.
Skupina Panic Radar, spomenuta ranije u ovome
textu, s godinama je odbacila žešči alter rock izričaj te sve više "propuštala" elektronske elemente u svoju
glazbu, tako da su danas potpuno okrenuti fuziji funky, jazz i house glazbe, a i promijenili su ime u
MouseHafia. Pojačali su se nekolicinom novih članova, sve im bolje ide, te se očekuje i album prvijenac do kraja
godine.
Žešči oblik rock glazbe
(nazovimo to nu-metal) danas u gradu predstavljaju već spomenuti Zeus Faber, te vrli mladi momci okupljeni u band Sepal. Kao predgrupa Zeusima oni su odsvirali već dva
koncerta, a uskoro ih u istoj ulozi očekuje nekoliko nastupa u Hrvatskoj i
Sloveniji. Glazba koji sviraju nekakvo je njihovo viđenje sudara Korn i Slipknot. Pojavio se nedavno i band
Meskalin, odsviravši set obrada na svom koncertu u Duga Resi. Od prije egzistiraju i Naelc Wonk, skupina koja njeguje nekakav post hard core izričaj s elementima punka i
metala.
Bendova je ovih dana navodno sve više; garaže su
pune, no za ozbiljnije sviranje ipak treba puno više od pričanja frendovima u školi da imaš band; a istina je da nemaš niti sve članove, niti ime za možebitni band, ni barem 10 posto minimalne potrebne glazbene
opreme.
No malo po
malo, pa tko zna, možda se uskoro i ponovi legendarna gitarijada iz 1997. s rekordnih 20 lokalnih bendova koji sviraju vlastite
pjesme.
Mario Grdošić
Autor ovoga teksta bio
je/ još je član skupina Bach i Zeus Faber, te iz subjektivno/osobnih razloga nije dat detaljniji opis tih
skupina, koje su vjerojatno i najznačajnije za današnji izgled lokalne scene i onoga što se u ovome gradu svira i sluša.
|