KONCERT
Blue Star, Duga Resa, petak 25. 1. 2002.

 
Karlovačka županija unazad nekoliko godina proživljava svoje najteže dana, barem što se tiče koncertne ponude, i to one koja ne spada u Dane Pive ili kvazi zabavne veselice po šatorima i restoranima. Dobrih koncerata u našoj blizini ima na kapaljku, tako da se ovaj pokazao kao pun pogodak, budući da se okupio pristojan broj mladih iz Duga Rese i Karlovca. Prvi su nastupili Meskalin, koji su se predstavili setom obrada manje-više poznatih pjesama iz kataloga modernog metala. Iako sam veliki protivnik recenziranja benda koji nema autorski materijal, sama činjenica da su ovi mlađahni momci skupili hrabrosti izaći po prvi puta na stage zaslužuje barem mali osvrt. Vidno sramežljivo prošetali su se kroz nekoliko pjesama, od kojih su neke ispale skroz podnošljivo, dok bi neke bilo teže prepoznati čak i najvećem štovatelju skupine čiju se stvar obrađivalo. Za mene je iznenađenje bilo da su momci skidali Snot, krasan mali bendić čiji nas je vokal napustio sada već davne 1998. , što je tada nas nekolicinu freakova bacilo u višetjednu depresiju. Momci iz Meskalina tada nisu još niti kucali na vrata puberteta, no lijepo je vidjeti da se netko sjetio Snota. Zvuk je bio najslabija točka te večeri; gitare uopće nisu izlazile van na razglas, a uši nam je u zamjenu parao mikrofonirajući vokal i bas pedala. Također treba ukazati na grešku koja zna danas zavarati mlade bendove; a to je da se nu-metalu ne može i ne smije prići kao punku. Upravo je vjerojatno to i razlog sve manjeg broja bendova u posljednje vrijeme. Nekada su ti za pristojan zvuk bile dovoljne gitare od 100kn, strgani bubanj i češka pojačala. U lokalnim okvirima tu tezu najbolje potvrđuju momci iz Sepala koji su s minimalnih sviračkim znanjem zasukali rukave, pokupovali tonu opreme i udarili s probama svaki drugi dan. Rezultat je napredak od nekoliko godina postignut u samo 6 mjeseci. Teoriju o anti-punk bendovskoj klimi također potvrđuje podatak da je na legendarnoj gitarijadu u Hrvatskom domu 1997. bilo prijavljeno 30-ak bendova, a da se danas organizira tako nešto ne vjerujem da bi broj prešao 10. Baš zato treba zažmiriti na vidne mane Meskalina i dignuti palac gore zbog samog pojavljivanja na stage-u. A sad natrag u garažu, štediti novce za dobra pojačala i raditi autorske pjesme. Pa se vidimo za godinu dana.

Nakon njih nastupili su kultni dugoreški punkeri Pobuna Kmeta Janka s legendarnim frontmanom, inače proslavljenim djeliteljem pravde na utakmicama županijske nogometne lige. Oni su u svom standardnom "nitko s nikim" điru oderali tko zna koliko pjesama među kojima je bilo obrada, vlastitih skladbi i nekakvog alkoholiziranog čavrljanja koje naravno, nije imalo veze s ničim. No i takav oblik zabave zna ponekad imati smisla, no kod mene nažalost nije upalio te večeri.

U svakom slučaju, koncert kao koncert ponudio je klasičnih nekoliko sati underground zabave s mnogo pijanih djevojčica, još pijanijih dječaka i glazbom koja bi čak i na nešto ličila da ju nije ubio najlošiji sound system u ovim krajevima. Ali opet, to je naša realnost.

    mario grdošić