MIT 1.: Ljudi koji pričaju o samoubojstvu neće ga i počiniti.

ČINJENICA: Ljudi koji pokušaju, ili učine samoubojstvo prethodno jasno i direktno pričaju o tome, ili iskazuju želju da budu mrtvi.

MIT 2.: Samoubojstvo se događa bez najave.

ČINJENICA: Suicidalne osobe obično daju mnogo znakova o svojim namjerama.

MIT 3.: Većina suicidalnih osoba je psihički bolesna.

ČINJENICA: Iako su suicidalne osobe duboko nesretne, nisu nužno i psihički bolesne.

MIT 4.: Osobe koje jednom postanu suicidalne bit će takve cijeli život.

ČINJENICA: Pojedinci koji razmišljaju o samoubojstvu uglavnom su suicidalni jedan određeni period života.

MIT 5.: Samoubojstvo je uglavnom karakteristično za bogatije osobe, ili suprotno, isključivo je pojava primjetna među siromašnim slojem stanovništva.

ČINJENICA: Samoubojstvo je vrlo «pravedno» i «demokratično», te je zastupljeno proporcionalno, unutar svih razina i skupina zajednice.

MIT 6.: Suicidalne osobe bez dvoumljenja žele umrijeti.
ČINJENICA: Većina suicidalnih osoba je neodlučna hoće li nastaviti živjeti ili ne (što prevenciju čini mogućom).

MIT 7.: Razgovor o samoubojstvu je opasan i potiče na njegovo izvršenje.

ČINJENICA: Potpuno suprotno. Ne razgovarati o samoubojstvu znači odustati od pokušaja da se ono spriječi. Razgovor o toj temi znači brigu za probleme određenog pojedinca.

MIT 7.: Neuspjeli pokušaj samoubojstva ne treba uzimati za ozbiljno.

ČINJENICA: Četiri od pet osoba pokušalo je samoubojstvo bar jednom prije toga. Neuspjeli pokušaj samoubojstva treba uzeti vrlo ozbiljno i takvoj osobi treba pružiti pomoć.

MIT 8.: Kad mlada osoba priča o tome kako će se ubiti to zapravo znači da samo želi privući pozornost.

ČINJENICA: To je poziv za pomoć koju treba pružiti mladoj osobi.

MIT 9.: Kad mlada osoba izvrši samoubojstvo to je obično plod impulzivnog ponašanja.

ČINJENICA: Za većinu mladih osoba koje su pokušale ili izvršile samoubojstvo utvrđeno je kako su duže vrijeme razmišljale o tome.