Draganići

Draganići se nalaze u zapadnom dijelu Hrvatske, nedaleko Karlovca. U prirodnom smislu naselje obuhvaća jugozapadni prostor Panonske nizine te sjeverni rubni dio Pokupske nizine, tj. područje uz tijek rijeke Kupčine. U krajobrazu prevladavaju vinorodni brežuljci na zapadu dok se na istoku nalaze nizine,livade i hrastove šume. Tu je karakteristična kontinentalna klima.

Ovakav prirodni smještaj na prijelazu cjelina uvjetovao je i vrlo povoljan prometni položaj Draganića. Naselje je smještano uz važne cestovne i željezničke prometnice te na taj način ima važnu ulogu u povezivanju kontinentalne i primorske Hrvatske.

Prva naseljenost datira vjerojatno još iz starog vijeka o čemu svjedoči važan arheološki nalaz iz  8. ili 7. st. prije Krista (brončani mač pronađen na brežuljku Markova glavica 1966. g.). U vrijeme Arpadovića (12. st.) na ovom području egzistira Podgorska županija koja je obuhvaćala bratstva Pribići, Krašići, Gornjokupčinci, Draganići, Domagovići, Cvetkovići, Desinčani. O postojanju županije govore i povijesni izvori koji spominju posljednjeg podgorskog župana Dragana. On je vjerojatno uz Dragoša praotac Draganića, po kojemu je kasnije cijela općina i dobila ime. Tijekom srednjeg i novog vijeka Draganići su imali status slobodne općine što se očituje u regalnim pravima (krčmarenja, lova, ribolova i placarine), održavanju sajmova te pravu izbora svećenika. U kasnijim razdobljima, naročito poslije1848. g., općina nije uspjela sačuvati samostalnost no čuvanje tradicije (do 17.st. tu su svećenici birani iz redova glagoljaša) i kulture utjecalo je na svijest stanovnika o posebnosti zajednice.

Bogata kulturno povijesna baština predstavlja vrlo privlačan činitelj u razvoju turizma a Draganići su lijep primjer toga. Naročito je privlačan folklor i arhitektura tog kraja. Primjeri tekstila i ostalog etnografskog materijala čuvaju se u Etnografskom muzeju u Zagrebu, Zavičajnom muzeju u Jastrebarskom,Gradskom muzeju u Karlovcu te Zavičajnom muzeju u Ozlju. Dio nošnje moguće je još pronaći i kod starijih stanovnika Draganića. Za očuvanje folklorne tradicije brine se KUD Lazina koja osim folklorne ima i tamburašku sekciju te svojim nastupima u Hrvatskoj i inozemstvu širi ljubav prema kulturi i tradiciji svog kraja i svoje domovine Hrvatske.

Također je sačuvan i dio tradicionalne drvene arhitekture.Te stambene i gospodarske zgrade sagrađene su od hrastovih šuma draganićkog kraja. Od stambenih objekata moguće je pronaći drvene kuće s jednom prostorijom, dvije prostorije, tri prostorije, sa podrumom, čardake tj katnice, kurije i ladanjske kuće. Osim svjetovnih objekata građeni su i sakralni objekti od drva (crkve, kapele, raspela) no mali broj ih je sačuvan.

Draganićki kraj nudi i obilje mogućnosti za sve one koji vole sport,rekreaciju,i prirodu. Rijeka Kupčina i brojni bajeri pogodni su za razvoj sportskog ribolova dok šume bogate raznom divljači (srne, fazani, zečevi, lisice, divlje svinje) predstavljaju raj za ljubitelje lova. Za one koji žele samo promatrati ljepote prirode i osluškivati njezine zvukove pobrinut će se brojne ptičje vrste (orlovi, crna roda, sivi sokol, bijela čapljai mnoge druge).

Jelena Georgiev, 4.e