|
 |
Kako
razviti gospodarstvo u Karlovcu
|
KAKO RAZVITI GOSPODARSTVO U
KARLOVCU?
Ovo je vjerojatno jedno od pitanja koje je u ovom našem lijepom kraju izjednačeno s onim ŠTO JE BILO PRIJE, KOKOŠ ILI JAJE?. Uglavnom svi nešto nagađaju, govore i viču na sav glas, a nitko da konkretno nešto iznese na vidjelo i obrani ono što je rekao.
Dakako, sličnu situaciju možemo naći posvuda u Hrvatskoj pa nas to donekle i tješi "nismo mi jedini", "ima i gorih" itd.. No, mogli bismo još puno loših stvari reći, ali da bi ipak uspjeli nekako dokučiti odgovor na ovo pitanje, moramo ući u samu srž problema koji nam onemogućuje da na njega lako
odgovorimo.
Pa
dakle, mudraci kažu da ako želimo mijenjati svijet oko sebe, prvo moramo početi od nas samih. Ljudi u Karlovcu, ruku na srce dragi sugrađani, sliče jednoj umrtvljenoj masi koju jedino mogu probuditi "Dani piva", tada valjda ono nešto alkohola protutnji njihovim žilama pa se osjete živima. No stvar je u tome što svi ljudi imaju snažnu želju živjeti bolje, ući u Europu, kako bi se to reklo, moći za plaću kupiti i nešto drugo osim hrane. No brzi prelazak iz planskog u slobodno-tržišno gospodarstvo nije pripremio ljude da počnu i razmišljati drukčije u novom sistemu. Prije bismo rekli da je većina nas planski orjentirana ka slobodnom kapitalističkom tržištu. Neki se tuže i na sam kapitalizam, jer je bilo bolje prije, no nije kriv sustav, krivo je "zaostalo" razmišljanje koje se treba postupno mijenjati, a to dakako nije lako. Zbog toga se i toliko i traži od vladajućih, od direktora tvrtki i od mnogobrojnih institucija. U ljudskim glavama još uvijek postoji uvriježeno mišljenje da država sve mora dati, nešto slično "KRUHA I
IGARA"!
U ovom novom sistemu država je samo instrument kroz kojeg se filtriraju i potpomažu ideje koje izrastaju od strane pojedinaca, vlastitog ili tuđeg
kapitala.
Ljude treba potaknuti da se orjentiraju na poduzetništvo i obrt. Grad bi trebao organizirati posebne edukacijske centre koji bi uz pomoć raznih stručnjaka s različitih područja podučavali ljude o osnovama poduzentičkog pothvata, informatike, važnosti promidžbenih aktivnosti. Dakako, takvi centri bili bi izvrsna prilika i za usvajanje ideja od strane građana, a novčano bi se mogle potpomagati one za koje se utvrdi da bi mogle biti od posebne koristi gradu i one koje se ponavljaju od više ljudi. Naravno, u nedostatku novca za izgradnju ili obnovu objekata namjenjenih za neku vrstu proizvodnje, mogli bi se upotrijebiti dobri stari "javni radovi" od strane radnika koji namjeravaju raditi u njima. Kad napokon počnu raditi u obnovljenom ili novoizgrađenom prostoru njihov uloženi trud ispaltio bi se kroz određene porezne olakšice koje bi se izvodile sve dok radniku ne bude vraćen dio koji je on radio "besplatno", a koji bi se naravno odredio prije početka
rada.
Osnovi cilj Karlovca je obnoviti svoje stare tvrtke, a to traži puno teških odricanja jer se sve na kraju lomi na leđima radnika. No u prvom redu sve što bi se u tom slučaju trebalo napraviti je kompromis između sindikata i vodećih ljudi u tvrtki. Uz smanjivanje plaća svim zaposlenicima štedilo bi se za modernizaciju proizvodnog prostora. Modernizirani prostori su više produktivniji, tim donose veću zaradu, a troškovi se
smanjuju.
Modernizacija i novi strojevi podrazumijevaju ljude koji to znaju i primjeniti, a to bi se riješilo prije spomenutim edukacijskim centrima i pokusnim
radom.
Razvoju grada, kako u gospodarskom tako i u kulturnom smislu, potrebni su stručni kadrovi. Zapuštene vojarne u gradu i okolici mogle bi izvrsno poslužiti za razvijanje obrazovnih centara, u njima bi izrastali novi stručnjaci. Posebnu pažnju treba obratiti tomu da ti visokoučilišni centri budu posvećeni onim znanostima koje su sada svijetu najviše potrebne, a prije svega tu mora biti zastupljena informatika. Sama nastava trebala bi se više održavati na praktičnom nivou, gdje bi se polaznicima odmah davao prostor za realizaciju ideja i visoko kvalitetan i kreativan rad. Tako bi se spriječilo da obrazovani kadrovi ne završe u Zagrebačkoj masi, ili u vanjskom svijetu, već da potpomognu razvoju grada. Na taj način bi se razvila i stara, opustjela jezgra, a dolazak studenata iz drugih gradova pomogao bi promidžbi grada, a neizostavno uz promidžbu išlo bi i dodatno ulaganje susjednih gradova u naš.
Tu je još i neizostavni turizam. Iz toga bi se dalo još i izvući najviše potencijala. Pošto smo mi jedan od najprometnijih gradova kroz koji prođe većina prometa u RH, pogotovo u ljetnim mjesecima, bilo bi zaista šteta da to ne
iskoristimo.
Turiste koji prolaze kroz grad trebalo bi potaknuti da tu i ostanu. Samo informiranje moglo bi se provesti pomoću letaka koji bi se djelili na graničnim prijelazima ili naplatnim kućicama na autocesti, velikim plakatima pri samom ulasku u grad i stavljanjem više informacija o gradu u različitim turističkim vodičima.
A što možemo
ponuditi?
Pa u biti mnogo toga. Obnovom hotela i uređivanjem obale u obliku velikog rekreativnog centra puno bi tome doprinjelo. Uređivanjem Korane trebalo bi se ugledati na npr. uređeni Jarun u Zagrebu. Stvaranje različitih programa kao npr. glazbenih, slikarskih, dramskih kolonija uvelike bi doprinijelo turizmu, ali i razvoju kulture i stvaranje dobrog imidža Karlovca kao grada koji sve to i potiče. Nezaobilazni "Dani piva" na početku teksta spomenuti u određenoj negativnoj konotaciji su ipak izvrstan spoj zabave, promidžbe i mogućnosti spajanja odličnih poslova koji su važni za ovaj kraj, i ta bi se manifestacija trebala više proširivati i biti na višem nivou nego je sada.
Dubovac, ali i okolna mjesta gdje se mogu urediti razne biciklističke staze s postajama za degustaciju vina i domaćih specijaliteta. No, tu postoji problem miniranih područja i nedostatak sredstava da se ona uklone. Ta sredstva bi se mogla prikupiti prvenstveno donacijama. Jedan od primjera je npr. stavljanje kutija za donacije u trgovine, trgovačke centre, kafiće i uglavnom sva dobro posjećena mjesta. Takvim načinom prikupljanja nabavio bi se barem dio novca, no kako bi se to reklo "bolje išta nego ništa".
Što još reći! Sada je sve u rukama naroda i dobrog, te poštenog vodstva. Stvaranje detaljnog plana razvoja i pomakom s mrtve točke možemo odgovoriti na postavljeno pitanje u naslovu.
KAKO RAZVITI GOSPODARSTVO U KARLOVCU!
Jednostavno, RADOM LJUDI, RADOM!!!!
tekst:
RENATA MEŠTROVIĆ, 4.A
|
|