Suvremeni razvoj grada Karlovca

Da bi se uopće moglo govoriti o gospodarskom razvoju grada Karlovca važno je spomenuti da je ime dobio po nadvojvodi Karlu koji je i započeo gradnju. Cilj je bio sagraditi grad u obliku pravilne šesterokrake zvijezde.

Prije svega, važno je reći da se Karlovac spominje već u 16. st. Inače, za dane grada spominju se datumi 13. srpnja i 19. ožujka, kao dan sv. Josipa ili zaštitnika grada Karlovca.

Karlovac je grad, koji je u svojoj povijesti prošao kroz tri važnije faze. Prva faza počinje već od samog početka nastanka pa do 18. st. U tom periodu Karlovac je bio vojno-obrambeni grad. Druga faza traje od 18. do 19. stoljeća a predstavlja Karlovac kao trgovački grad. Ta faza, ustvari, čini preteču današnjem razvoju gospodarstva. Karlovac je tada bio posrednik u trgovačkom lancu koji se protezao od Dunava, rijekama Savom i Kupom pa kolima sve do Jadranskog mora. Treća faza traje još od 19. st. pa sve do današnjih dana. U tom svjetlu Karlovac se predstavlja kao industrijski grad.

Svaka ta faza barem je djelomično zaslužna za razvoj gospodarstva u Karlovcu danas. Mislim da bi bilo zaista lijepo da se razvoj našega grada nastavio do danas ali znamo svi da to baš i nije tako.

Govorili su mi moji, ali i oni ljudi koji su stariji od mene da je Karlovac bio puno razvijeniji u 70-im i 80-im godinama. Ja se tada nisam rodila ili sam bila jako mala ali mogu vjerovati jer vidim što se na ovim prostorima događa danas.

Žalosno je da ja, kao jedna 18-godišnjakinja moram o svom rodnom gradu napisati nešto loše. Ali, nažalost, prisiljena sam. Što reći?
Dovoljno je samo spomenuti kolike je tvornice Karlovac nekada imao koje su vrlo dobro funkcionirale. Počevši od Jugoturbine, Velebita, pa i DIP je nekada radio punom parom. Što se to dogodilo sa tim tvornicama? Zanima me tko je samo zaslužan za propast i tko to ne da našem gradu da se razvije? Sve što smo imali propalo je a ono što imamo opet propada! Rijetki su ti koji se drže, koji ''stoje još uvijek na nogama''! Takvi su ili pod vlašću stranaca ili su još malo sposobni voditi svoj posao! I tko zna uopće, koliko će to još trajati?!

U Karlovcu je, čini mi se, počelo biti sve zagonetno. Poznato je da neka tvrtka radi i da vrlo dobro zarađuje a onda se najednom naglo ugasi. Čemu sve to?

Dobro znam da je Hrvatska bila okupirana Domovinskim ratom i da je bila meta agresora ali opet mi nije jasno zašto se naša zemlja, naš grad pa i ostali gradovi već godinama ne mogu izvući iz te krize i kako nam je stanje sa godinama sve gore i gore. Svi znamo da su zemlje kao što su Njemačka i Austrija bile u svjetskim ratovima pa svejedno nisu bile na tako niskoj razini kao mi. Svi samo govore: ''BIT ĆE BOLJE!''. A kada?

Isto tako, Karlovac je poznat i po tradicionalnom održavanju Dana piva. Mogu i tu primijetiti da je organizacija i te manifestacije svake godine sve lošija. Zanima me samo što je tu cilj organizatorima. Zaraditi na nama ogromne novce ili nas zabaviti? Mislim da je svima potrebno malo, barem malo zabave da na trenutak zaborave svoje probleme kojih ima iz dana u dan sve više, i više. I iza tog se nešto krije. Više se ne zna što je u pitanju. Zar ne bi bilo bolje kada bi se zaista mislilo na zabavu i barem tih 10 dana spustilo cijene? Žalosno je da si ljudi ni tada ne mogu priuštiti jedno obično pivo!

Karlovac je jedan prekrasan grad koji leži na četiri rijeke, pun zelenila, prekrasnih parkova i građevina koje bi mogli ponuditi brojnim turistima. Kako kad Karlovac godinama nije imao ali i još uvijek nema pošten hotel. Kolika je samo tu štete! Ne možemo ponuditi turistima ono što im najviše treba a prođe ih godišnje tisuće kroz naš grad. Sve mi imamo samo što ništa ne znamo i ne možemo iskoristiti.

Sve su to problemi koji su tu negdje samo ih nismo toliko svjesni. Sve je to vezano uz gospodarski razvoj koji danas postoji. Postoji li ili ne? Dobro pitanje! Samo kome ga trebamo postaviti? Sigurno ja tu ne mogu ništa riješiti a oni koji mogu opet ne mare. I sve to tako ide u krug iz dana u dan!

Karlovac je grad koji danas broji preko 60 000 stanovnika. A koliki je samo broj nezaposlenih? Bilo bi i tužno spomenuti koliki je to broj!
Nezaposlenost je već dobro poznata i sve aktualnija tema koja kruži kroz naš grad. Kolika se samo tu javlja suprotnost. Oni koji ne rade samo kukaju i plaču a većina onih koji rade nikad nisu zadovoljni. Uvijek im nešto smeta. Umjesto da budu sretni što uopće imaju posao oni se ponašaju tako neozbiljno. Zašto nam nitko ne može pružiti ono što nam je najvažnije za život. Ono što nam je potrebno da bi normalno živjeli. U svijetu današnjice to su samo dvije stvari: posla i kruha!
Nama ljudima, običnim smrtnicima, nije uopće važno tko vlada, tko to upravlja i zapovijeda na samim vrhovima. Nije nam to bitno. Bitno je samo da ima posla, da ima kruha i da znamo što danas sutra možemo očekivati od svog života. Ja sada pohađam 4. razred srednje škole a što će sa mnom biti za par godina? Takvi problemi će i mene mučiti? Uopće se ne čudim da u našoj državi pa i u gradu vlada proces senilizacije, da je sve više starijih ljudi.

A oni mladi? Gdje su oni? Pa, ljudi se snalaze. A gdje? Neće se i ne mogu snaći ovdje. Snalaze se negdje vani, u inozemstvu. Tamo gdje znaju da će nešto steći u svom životu i da će im biti bolje.

Samo me zanima kako su se pojedini ljudi uspjeli obogatiti ovoga rata. Mislim da je rat stanje kada nitko ne može imati previše ni novaca ali ni bilo čega drugog. Kako su se zajedno s ratom rodili i tajkuni na ovim prostorima? Zanimljivo!

Opet se pitam zašto vlada tolika nepravda? Svi znamo kako postoje ljudi koji imaju sve, kojima ništa ne nedostaje dok bi neki bili sretni da imaju barem trećinu svega toga. Kako je moguće da ljudi koji nisu uopće sa ovih naših prostora imaju veća prava nego mi. A što je sa nama ''starosjediocima''? Kako da mi živimo?

Određeni imaju stanove, kuće a mi tražimo tek normalan smještaj. Normalan stan u kojemu se možemo kretati. I sama živim sa četveročlanom obitelji u jednosobnom stanu. Gdje je tu pravda? Ne postoji i nikada je neće ni biti! Kako je moguće da drugi ''rađaju na naš račun''? I to je normalno? Do kada tako? Tko to zna?

Sad je pitanje što to nama nedostaje? Nedostaje nam ''samo'' rada, truda i sposobnosti onih koji mogu u svemu tome nešto učiniti! Lako je samo ljenčariti, tražiti mirovine prije reda i onda kukati, plakati i govoriti: ''meni nitko nije ništa dao, ja ništa nemam!''. Treba se malo zauzeti i svima će nam biti bolje!!

Kada bi bar sva ona svoja pitanja mogla postaviti nekome tko je zaslužan za sve to! Bilo bi to super! Baš me zanima što bi mi pojedinci odgovorili i da li bi uopće mogli naći odgovore!

A što nama drugo preostaje nego misliti i vjerovati da će zaista biti bolje.

NADAJMO SE, JER U NADI JE SPAS!!

Ivana Dropulić, 4.a